Prvo, zagađenje otpadnih voda jedan je od glavnih ekoloških problema u industriji silikomanganskih legura. Proizvodni proces stvara veliku količinu otpadnih voda, koje sadrže mnoge štetne tvari, poput teških metala, kiselina i lužina. Ove otpadne vode, ako se direktno ispuštaju u okoliš, će uzrokovati ozbiljno zagađenje vodnih tijela i ugroziti ravnotežu ekosistema.
Stoga je ključno poboljšati tehnologiju tretmana za upravljanje zagađenjem otpadnih voda u industriji silikomanganskih legura. Jedna od najčešće korištenih metoda je korištenje tehnologije fizičko-hemijskog tretmana, kao što su precipitacija, filtracija, ionska izmjena, itd., za uklanjanje ili smanjenje štetnih tvari u otpadnoj vodi. Osim toga, biološka tehnologija se može koristiti za biorazgradnju otpadnih voda, razgradnju organskih supstanci i smanjenje zagađenja ispuštanjem otpadnih voda u okoliš.
Drugo, emisija otpadnih gasova je takođe jedan od problema zagađenja životne sredine u industriji legure silicijum-mangana. U procesu proizvodnje proizvođača legure silikomangana, sagorevanjem visokotemperaturne peći nastaje velika količina dimnog gasa, koji sadrži sumpor-dioksid, dušikove okside i druge štetne gasove. Ovi izduvni gasovi, ako se emituju direktno u atmosferu, ne samo da će dovesti do pada kvaliteta vazduha, već će i pogoršati probleme životne sredine kao što su kisele kiše.
Stoga, industrija silikomanganskih legura treba da izvrši tretman izduvnih gasova i poboljša tehnologiju. Uobičajena metoda obrade ispušnih plinova je korištenje tehnologije odsumporavanja i denitrifikacije dimnih plinova za uklanjanje ili smanjenje štetnih tvari u izduvnom plinu. Osim toga, korištenje čiste energije može se promovirati za zamjenu tradicionalnih goriva, kao što su korištenje prirodnog plina i biomase, kako bi se smanjio utjecaj emisije izduvnih plinova na okoliš.
Odlaganje čvrstog otpada je takođe ekološki problem koji zahteva pažnju u industriji silikomanganskih legura. Proizvodni proces stvara veliku količinu čvrstog otpada, kao što su šljaka i pepeo. Ako se ovi čvrsti otpad ne zbrine na odgovarajući način, on će zauzeti veliku količinu zemljišnih resursa i zagađivati tlo i podzemne vode.
Stoga, industrija silikomanganskih legura mora poduzeti mjere za tretiranje čvrstog otpada. Uobičajena metoda tretmana je usvajanje tehnologije korištenja resursa čvrstog otpada, kao što su talog u cigle, pepeo u pijesak, itd., kako bi se otpad pretvorio u resurse za višekratnu upotrebu. Osim toga, klasifikacija otpada i reciklaža mogu se ojačati kako bi se smanjio utjecaj na okoliš.
